Od konjskih zaprega do tegljača

Detalji

Kreirano: Četvrtak, 17 Travanj 2014 10:40

Na svečanoj akademiji u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, održanoj pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske prigodom obilježavanja Dana Hrvatske obrtničke komore, trinaestorica hrvatskih obrtnika primila su najviša obrtnička priznanja za dugogodišnji uspješan rad i unapređenje obrtništva - pod nazivom «Zlatne ruke». Među njima i Mirko Martinez, vlasnik obrta «Transporti Martinez» iz Hrašćice, koji se prijevozničkom djelatnošću bavi 37 godina, a svojim angažmanom u komorskom sustavu dao je znatan doprinos unapređenju varaždinskoga obrtništva.

     Aktivno se uključio u rad Udruženja hrvatskih obrtnika Varaždin, gdje je u tri mandata, od 1990. do 2003. godine, bio član Upravnog odbora i Skupštine, a potom do 2006. i član Skupštine Varaždinske županije. Bio je i prvi predsjednik Ceha autoprijevoznika varaždinske Obrtničke komore, a tu je dužnost obnašao osam godina, od 1995. do 2003.

     Mirko Martinez danas je vlasnik šest tegljača za prijevoz rasutih tereta i nastavljač prijevozničke tradicije obitelji Martinez porijeklom iz Beletinca, te jedan od pionira varaždinskog prijevozništva. Prijevoznička tradicija Martinezovih započela je konjskim zaprežnim kolima, kojima su njegov otac Ivan i stric pedesetih godina, u vrijeme poslijeratne izgradnje, prevozili građevinski materijal po varaždinskim gradilištima. Tako je otac zaradio za prvi kamion, koji je kupio 1964. godine, te mu je posao još bolje krenuo. S vremenom je mogao nabaviti još koji kamion, no, kako kaže Mirko, tadašnja država nije privatnicima, posebice kamiondžijama i ugostiteljima, dopuštala razvoj kako se ne bi obogatili. Dopušten je bio samo jedan kamion do najviše osam tona. Mirko je u međuvremenu, točnije 1972. godine, završio srednju školu i položio vozački ispit za KV vozača, te je otac u Njemačkoj za njega kupio 8-tonski kamion. Tako je počela njegova samostalna prijevoznička djelatnost, koja je u to vrijeme bila isplativa jer je, kako kaže, posla bilo mnogo, a prijevoznika malo. Od tog se posla moglo dobro živjeti te je Mirko s tim kamionom zaradio i za izgradnju kuće u Hrašćici.

     Godine 1992. kupio je prvu od današnjih šest cisterni za prijevoz rasutih tereta (cementa, vapna, kvarcnog pijeska i drugih praškastih materijala), no iako su to poprilično rijetka specijalizirana vozila, kakvih baš i nema mnogo u konkurenciji, posla je sve manje zbog opće gospodarske stagnacije. Mirko Martinez zapošljava pet profesionalnih KV vozača i nastoji učiniti sve kako ne bi došla u pitanje njihova egzistencija, a time i egzistencija njihovih obitelji, s obzirom na to da je, nažalost, nezaposlenih vozača sve više.