Povijest

Grad Varaždin oduvijek je bio grad obrtnika, jer su ga oni osnovali još u rimsko doba na raskrižju prometnih i trgovačkih putova od istoka prema zapadu i od sjevera prema jugu.

Prema povijesnim ispravama do prvog organiziranja varaždinskog obrtništva došlo je u 15. stoljeću, kada se spominju bratovštine, koje su preteča cehovskog ustroja. Krajem toga stoljeća nastaju i prvi cehovi.

Kroz povijest varaždinski su obrtnici bili temelj društvenog i gospodarskog života u gradu, a svojim su pravilima određivali i svoj društveni položaj.

S razvitkom obrtništva razvijao se i grad Varaždin doživjevši svoj najveći procvat u drugoj polovini 18. stoljeća, kada se uresio i epitetom malog Beča. U to doba Varaždin je bio i glavni grad Hrvatske.

Međutim, reformama Marije Terezije po njezinom Obrtnom zakonu, donesenom 1872. godine, kojim je proklamirano slobodno obrtovanje, cehovi su izgubili brojne privilegije.

U obrtničkim redovima s vremenom se javlja nezadovoljstvo radi „ukinutih pravica“. To je bio i glavni povod sazivu prve obrtničke skupštine 1879. godine u Zagrebu, na kojoj je Obrtni zakon izvrgnut oštroj kritici.

Propadanjem cehova, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, položaj obrtnika postaje sve teži. Prevladava mišljenje da se obrtnici moraju organizirati, osnovati obrtničko društvo, kako bi se zajedno lakše borili za svoja prava.

Mladi varaždinski obrtnici: kovač Jakob Furjan i kolar Josip Halić, po uzoru na zagrebačko Zanatlijsko i pomoćničko društvo, godine 1902. okupljaju varaždinske domoljubne obrtnike na svom prvom sastanku i osnivaju svoje Zanatlijsko i pomoćničko društvo te time nastavljaju tradiciju organiziranog obrtništva početkom 20. stoljeća.

Iako su Društvena pravila donesena 1902. godine, na  potvrdu zemaljske vlade čekalo se još dvije godine, jer takvo organiziranje obrtništva nije odgovaralo režimu Kuena Hedervaryja. Društvena pravila potvrđena su 26. travnja 1904. godine na urgenciju bana Pejačevića.

Prvi predsjednik Društva bio je Jakob Furjan, a tajnik Josip Halić. 

Jakob Furjan, prvi predsjednik Društva

Svrha Društva bila je humanitarna, što je značilo: podupiranje bolesnih i nemoćnih članova Društva, njihovo sahranjivanje te briga o udovicama i siročadi. Neke od  njegovih zadaća bile su i borba sa problemom konkurencije, domaće i strane proizvodnje (koja nije plaćala porez i obveze prema gradu) te obrazovanje obrtnika i osnivanje prave obrtničke škole koja će omogućiti  kvalitetno školovanje naučnika. Društvo se zalagalo i za aktivno sudjelovanje obrtnika kod donošenja zakona u skladu sa promicanjem obrtničkih interesa.

Već na početku svog djelovanja varaždinsko Zanatlijsko i pomoćničko društvo postalo je promotor obrtničkih interesa od značaja ne samo Varaždinske županije nego i cjelokupnog hrvatskog obrtništva.

Neke godine u stoljetnoj povijesti Društva vrijedne su spomena. Tako je godine 1907. Društvo dobilo svoj barjak, koji je izvezen zlatnim nitima, a na držak je zabijen 31 zlatni čavao. Kuma obrtničkom barjaku bila je bila je Marija pl. Leitner.  Obrtnički barjak postoji i danas, na ponos svih obrtnika. Čuva se u Udruženju hrvatskih obrtnika Varaždin. Godine 2004. napravljena je replika barjaka.

To društvo bilo je inicijator i organizator I. kongresa hrvatskih obrtnika 1908. godine, na kojem je osnovan Obrtni zbor - prva stručna obrtnička organizacija, koja je preteča današnjeg obrtničkog komorskog sustava.

Godine 1929. Zanatlijsko i pomoćno društvo Varaždin utemeljilo je Zanatsku zadrugu za predujam i štednju, koja danas djeluje pod nazivom Obrtnička štedno-kreditna zadruga Varaždin, a 1937. godine kupilo je zgradu u Varaždinu u ulici koja sada nosi ime Ivana Kukuljevića. Povijesni naziv te zgrade je Zanatski dom. U toj zgradi, koju sadašnje generacije nazivaju Obrtničkim domom, smještene su sve područne obrtničke organizacije. Tu je sjedište Udruženja hrvatskih obrtnika Varaždin, Obrtničke komore Varaždinske županije i Obrtničke štedno-kreditne zadruge Varaždin.

Godine 1938. osnovano je glazbeno društvo, koje danas djeluje pod nazivom Obrtničkog glazbeno društvo Varaždin, 1947. godine osnovan je Obrtnički kuglački klub, a godine 1964. Obrtnički šahovski klub, koji je u tim počecima djelovao pod nazivom Šahovska sekcija Društva zanatlija. Glazbeno društvo i kuglački klub djeluju i danas, a šahovski klub prestao je prvi put djelovati 1967. godine, da bi entuzijazmom obrtnika Vida Fulira i Rajka Glavača njegov rad bio ponovno pokrenut godine 1984. Šahovski klub nažalost danas ne djeluje. Njegov posljednji prestanak djelovanja je od 2001. godine.

Zanatlijsko i pomoćničko društvo Varaždin kroz povijest je mijenjalo naziv, tako je od 1953. godine djelovalo kao Zanatsko društvo Varaždin, a od 1992. godine pod nazivom Obrtničko društvo Varaždin, da bi od 1. siječnja 1996. godine bilo pripojeno Udruženju hrvatskih obrtnika Varaždin.

Pripajanjem Obrtničkog društva Varaždin, Udruženje hrvatskih obrtnika Varaždin, preuzelo je i djelatnosti njegovih nestrukovnih sekcija, pored djelatnosti svojih strukovnih cehova i cehovskih skupina.

Ideje pa i problemi današnjeg Udruženja ne razlikuju se  bitno od onih prije 100 godina. Mijenjale su se države, zakoni i pravila, a borba za boljitak obrtnika i dalje je prisutna kao i želja za očuvanje tradicije poštenog i vrijednog rada koje mnogi obrtnici prenose u svojim obiteljima iz generacije na generaciju.